heh, taj prokleti 8 :)
Nakon niza mjeseci sjetim se ovog bloga, čitajući svoje misli, stihove, pogled mi odluta na posljednji datum... heh, koje li slučajnosti, danas je opet taj slavni osmi dan u mjesecu. Sam dokaz kako vrijeme liječi sve rane sam ja :) mjesecima i mjesecima ne bi preskocila taj "veliki" dan, a da se ne sjetim važnog trenutka, a evo unazad dugo vremena to mi je postao samo jedan od datuma u mjesecu. Dugo je razdoblje tri i pol godine, ali kad-tad vrijeme uzima stvar u svoje ruke. Sad se tome samo slatko nasmijem.
Life goes on, that's really true :)



Prošlo je mjesec dana, od kako sam spoznala neke stvari, od kako sam te odlučila izbaciti iz svog života, ali teško mi ide. Mnogo toga je što me podsjeća na tebe. Želim te zaboraviti, ali ne mogu, pokušavam svim svojim silama, ali izgleda da je to jače od mene...... Patim, jer sam čula što misliš o meni. Sve mislim da je to san, ali nije....... Ne znam zašto nisam vjerovala dragim osobama koje su mi govorile kakav si, zašto ih nisam slušala kada su mi govorile da ćeš me povrijediti, zašto sam se pravila budala??!! Sada moram nastaviti živjeti s ovom patnjom. Nakon one večeri pomislila sam da je bar nešto u ovom mom glupom i dosadnom životu krenulo na bolje, ali ispalo je samo još gore!

Ne znam sto mi se dogadja.....U jednom trenutku imam osjecaj da ga mrzim, a u drugom nesto sasvim suprotno, ne znam ni sama da li je to LJUBAV ILI OPSESIJA....
I HATE HOW I THINK ABOUT YOU ALL FUCKING TIME!!!!


